Moj nacin da ti ovo kazem je pesma,
cini mi se da ja situacija kompleksna,
Setim se tvog smeska,
i skapiram da
da ono sto osecam nikad nije greska,
ortakinje kazu tripujes, pa mi ruse smesak,
al' ako treba da se ceka, ja cu da te cekam.

Zvucim pateticno, al' ti si poseban,
u toku dana misao prva i poslednja,
i to me plasi to je cudno, ja te jedva znam,
al' uspeo si da me osvojis za jedan dan.

Rekli su mi da nikad, niko,
nikom nije niti ce mu biti obecan,
al' bilo bi mi stvarno glupo
kad ti barem sada ne bi' rekla ono sto osecam.

Skoro poludim jer se trudim da ne razmisljam,
al' opet razmisljam, gotovo svaki Bozji dan,
i mrzim sebe sto ti ovo sada govorim al jace od mene je pa sam morala da se otvorim.

Ne kapiraj me pogresno, ne bih da te plasim,
ali ako te smaram slobodno mi kazi.

Donijela sam konačnu odluku.
Kada dođe ljeto, moja kosa postaje crna, a oči zelene. Nisam sigurna dali jade-zelene, gemstone-zelene, hazel-zelene, ili emerald-zelene, ali zelene.
Uglavnom vidjet ću kada budem kupovala.
Opet čekam ljeto..
Kad će ljeto?
Želim tako prokleto ići u tu Srbiju.
Ide mi se u Laćarak...
I želim upoznati - pa njega.
U poruci mi je napisao, citiram.
Ja ću raskinuti sa ------- kada ti dođeš i to pred tobom. Ja oću tebe da znaš. Samo se moram uveriti da ćeš doći

Ne,nije on kreten koji želi biti sa 2 cure, ni ja nisam kučka koja želi otimati dečke - ali situacija je takva.
A on je samo s njom jer ju želi iskoristiti, zbog njezinih godina. Možda to znamo samo ja i njegovi frendovi, oni najbolji.

Što je najgore nisam ga vidjela 2g. Tako da će se ovo zvati -upoznavanje-

A danas su - prekinuli.
Ako ne bude u vezi do ljeta znam zašto.
Ako bude, a neznam,.. Jednostavno ću doći tamo i shvaćati kao frenda.

Ali mislim, naglašavam mislim, da neće.

Joj o tome dosta.
Radije ću sesb iologije uhvatiti.

PS: moje ocjene.
Hrvatski: 4, ali može biti 5
Matematika: 4, ali može biti 5
Geografija: 4, ali može biti 5
Fizika: 4 vjerojatno
Tehnički: 5
Kemija: 4, možda 5
Tjelesni: 5 vjerojatno
Engleski: 4
Likovni: 5
Biologija: 4, ali može biti 5
Francuski: 5
Povijest: 4, ali može biti 5
Talijanski: 4, ali može biti 5
Informatika: 5
Glazbeni: 5

Idem se knjige uhvatiti, da sa 4.8 prođem.
PS: crveno - znači sigurno

Neznam kako da počnem post.
(O ovoj sam rečenici razmišljala 15 sekundi.)

Inače u meni je danas - neznam kako da kažem - cijela zbrka.
Krivi su snovi.
Moralo mi se pokazati što sam propustila, moralo.

Inače, nećemo o onome što mi netko baš dok spavam mora govoriti.. :)

Ja imam pitanje.
Kad će ljeto.?
Želim ga provesti drugačije. Želim samovati.
Otići na more u 7h, vratiti se kad bude mrak - kad se vratim, čitati.
Drugi dio ljeta ići u Srbiju i napokon ga upoznati.
I onda ga iskoristiti. Namjerno ići polako. "Kazniti ga" zato što mi se nije javljao kad sam satima čekala na chatu.
Onda ići u Bosnu, u neku faking selendru koju ću iskoristit za slikanje, u neko Etno Selo - i njega ću iskoristit za slikanje.

(Selo čine vodenice, mljekarnik,kovačnica, kameni bunar, ambar i autentične drvene kuće, sa prikazom pokućstva i narodnih nošnji.)
Look this fucking village. It`s awesome.

Onda u Sloveniju. I tamo ću sve ono iskoristiti, iskoristiti.
I naravno - prije toga ću nagovoriti majku, krojačicu, da mi nakroji bezbroj vintage haljina.

Ajde ljeto.
Vidiš kakve planove imam. Dođi više.

Došlo mi je da napišem.

U Devonu su živjela su dva prijatelja; Ainsley i Jared. Bili su najbolji prijatelji, odrasli su zajedno, i obećali jedan drugome da će biti kumovi.

Kada su odrasli, postali su jako različiti ljudi. Ainsley je bio bogat i uspješan, a Jared kockar. Jednoga dana Jared je zbog dugova ubijen.

Godinu dana kasnije Ainsley je našao djevojku Tresiu i dogovorio vjenčanje s njom.
No mučilo ga je obećanje dano Jaredu i on ga je morao pitati za kumstvo.

Otišao je do Jaredovog groba i rekao mu o planovima za vjenčanje.
''Sjećaš li se onoga što smo si obećali dok smo bili djeca?'', pitao je.
''Bilo bi lijepo kad bi mi mogao biti kum, ali kad si mrtav ..''

Ali prije nego što je Ainsley završio rečenicu, osjetio je da tlo počinje podrhtavati pod njim. Postajalo je sve jače i jače, i svjetlo se pojavilo na nebu. Otvorila se velika rupa tamo gdje je bio Jaredov grob. Jared se počeo polako dizati iz zemlje, njegovo lice je bilo isto kao kada je sahranjen.

''Lijepo od tebe što si došao i pitao me.'', rekao je Jared
''Mislio sam da nećeš nikad doći.''
Ainsley je jedva progovorio: ''Pa.. ti si bio mrtav, kako to da se nisi uopće promjenio?''

''Ne puštajuu Raj onoga tko je nešto obećao i nije ispunio.'', odgovorio je Jared.
''Tako sam ja ležao ovdje cijelo vrijeme. I bit ću i dalje prisiljen, ako mi ne daš da ispunim obećanje i budem ti kum na tvom vjenčanju.''

Tako je on njega odveo u grad. Ne moram ni reći kako su građani bili prestravljeni i začuđeni kada su vidjeli Jareda, kojega su sahranili prije godinu dana, koji se vratio nazad živ.

Došao je i dan vjenčanja, svi su se zabavljali do ranih jutarnjih sati. Dok je Ainsley uživao u sporom valceru sa Tresiom, Jared mu je rekao;

''Vrijeme je da idem. Bilo bi lijepo da me ti otpratiš do groblja. Tako se možemo oprostiti…''

Marko je poljubio Tresiu i rekao: ''Vratit ću se ovdje, obećajem ti.''

Njih dvojica su krenuli na groblje, većinom su šutjeli. Jared je gledao u sjaj zvijezda s osmijehom na licu.

Došli su u Raj.

Ainsley je znao da mora ići nazad, ali nije mogao maknuti pogled s tih ljepota Raja. ''Mogu li ići s tobom?'', pitao je. ''Izaći ću za nekoliko minuta, obećajem. Moram vidjeti kako je unutra.

Jared je znao da mu duguje uslugu, pa mu je dopustio da ga slijedi unutra.

Kada je pogledao na sat, začudio se što je već prošao jedan sat otkako je on ovdje, a izgledalo je samo kao da je prošlo samo nekoliko minuta. Ainsley je htio nastaviti hodati, ali je ipak potapšao Jareda po ramenu i rekao da mora ići.

''U redu onda.'', rekao je Jared s osmjehom. ''Možda ćemo se vidjeti jednog dana.''

Rekavši to, svijet oko njih je nestao i Ainsley se ponovno našao na mračnom groblju. Nije mogao dočekati da dođe u grad i kaže Tresii što ih čeka s druge strane. Ali dok je hodao grobljem primijetio je da se nešto čudno dogodilo. Staro, malo groblje sada je bilo popunjeno novim grobovima, velikim spomenicima i mauzolejima.

Kad je došao u grad, pomislio je da je skrenuo negdje s puta i došao u krivi grad, jer je grad bio pun visokih zgrada od stakla i čelika. Ljudi su bili čudno obučeni i gledali su u njega kao da je neko čudovište. ''Gdje sam ja?'', upitao je prolaznika. ''Ti si u Devonu" odgovorio mu jezačuđeno. ''Što je s tobom? Da li si pijan ili što?''

Ainsley je već bio prestravljen. Pitao je po gradu za Tresiu, ali nitko nije čuo za nju. Pokušao je naći svećenika koji ih je vjenčao, ali bezuspješno. Tamo je naišao na jednog svećenika kojem je ispričao cijelu priču o tome kako je otišao na groblje odvesti mrtvog prijatelja i ostalo. Svećenik se počeo smijati i naravno nije mu vjerovao i rekao je..

''Nemoj govoriti gluposti. Čuo sam tu staru priču o duhovima već milijun puta.''

''O čemu govorite?'', pitao je Ainsley.

Svećenik je rekao Ainsleyu da je to stara priča o mladoženji koji je nestao na dan vjenčanja, a mlada, kada je vidjela da je on nestao, razboljela se i umrla.

''To nije moguće!!!'', vikao je Ainsley.

Svećenik je izvadio debelu, prašnjavu knjigu s vrha police. Otvorio je knjigu i rekao:

''Ne kažem da je to istinita priča, ali imam stare crkvene spise o tome.''

Našao je zapis o vjenčanju, pokazao ih Ainsleyu i rekao: ''Vidiš? Evo ih, vjenčani prije 90 godina.'' Ainsley je pogledao u zapis i ''smrznuo se''. Imena koja su pisala su bila Tresia i Ainsley.

Ainsley je otišao ponovno na groblje i nikad se više nije vratio. Nitko ne zna što je bilo s njime. Zapravo, govori se da njegov duh još uvijek luta starim dijelom groblja u Devonu, izvan Raja.

The End.
bY: Lilah

Napokon.
Došlo mi je da otvorim nekoliko stranica.
Počela sam sa WeHeartitom. Onda Deviant.
Želim još, ali nisam u mogućnosti.
Moji nesmiju znati da sam na kompjuteru.
Oni moju strast za bloganjem, tipkanjem i gledanjem slika nazivaju ovisnosti.
Ja ovisna - nisam.

Inače imam nove slike.
Pokazujem.

1st (here)
2nd (here)
3rd (here)

I da, na svim slikama sam ja. :)
Sada pozdravljam.
Post nije bio bogznakoliko dug ali.. Eto.

Idem sada vani, moram počet disati.
Čujem zvuk košenja, pa ajde.
(Prokleto volim miris pokošene trave)
Do sutra.
Lilah

Dragi moji.!
Danas nemogu ništa prokomentiravati, oprostite.
Svima budem pogledala sutra.
Sanjala sam činjenice, stvari koje će se dogoditi ako se ne promjenim.
Zaista se mogu dogoditi, a ja nemam puno vremena.
Šaljem pozdrav, i da, kisac također.

Sometimes it`s okay to let people change you.

Uh da.
Sretan Uskrs dragi ljudi na blogu. Nadam se da ste se potucali i dobili uskršnje darove.

Ja sam se ustala iz kreveta u 9, i to čak nisam spavala u svojoj sobi.

Zato što ja volim gledat filmove do 3, baka nemože slušat prekrasne engleske glasove do tri pa smo mjenjale prostorije.

Jupi.
Tako i danas.. Od 22 do 3.
Kad ovdje nema života.

Nekako mi paše to.
Inače, nemojte molim vas misliti da sam freak, ali nevolim baku.
Da.!
Govori mami što radim, za ono što napravi sestra okrivi mene, a kad je škola nemogu gledati tv do 23 - zbog nje.
I usto stalno gleda što gledam na kompjuteru i sluša što slušam.

Još kritizira moje marte. (grijeh)
I moje slikanje. I moju "umjetnički pobacanu robu po krevetu"

Sada, društvo, doviđenja.
Idem razvući veliki krevet da bude dvokrevetan, baciti na njega svilu, skuhati čaj od borovnice i gledati tv, ponovo.

78 dana se čini kao dugo vremena, nije li tako?

78 dana - imati osobu koju voliš, koja ti znači a opet - osobu koju ne možeš imati fizičkim kontaktom.

78 dana - laganja, lažne nade, maštanja, i uzaludnog truda.

Sada se osjećam - pa čudno.
Kao da sam plivala u moru snova dugo, prokleto dugo.
I onda se jednom ugušila.
Znam da nezvuči lijepo ali taj osjećaj imam.

Da se gušim u valovima svojih suza.
Ali zašto?

Pa ne želim sada pričati priče.
Tražiti opravdanja za ono što su mi roditelji učinili.

Ne želim znati zašto su mi obećavali, i to 78 dana da ću upoznati nekoga tko mi prokleto znači?
Zašto sam se 78 dana lažno nadala?
Zašto sam se 78 dana tješila u teškim trenutcima sa "Čekaj, praznici su u 4m." ?
Zašto sam riskirala svoju budućnost zanemarivanjem škole - zbog tog susreta?

Sad mi je teško. Pitanja je mnogo. A brojka samo jedna - 78.

Opet tješim se. Neću plakati. Neću se nervirati. Nemogu tu ništa.
Nastavljam život, drugačiji.
Povlačim se.
I sad se tješim novom rečenicom.
Samo stisni zube, diši. I bol će jednom prestat.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.